Header Ads

Kako da spasim sina i unuku?

Sin mi je prije tri godine dobio prekrasnu kćer, moju jedinu unuku. Problem je snaha.

Nakon godinu dana vratila se na posao i dijete prepustila jaslicama, iako se zna da su nužno zlo. Ja sam do sinovljeve pete godine bila kod kuće s njim, jer nigdje nije ljepše djetetu nego uz mamu. Mi smo iz Velike Gorice, a ona se nije htjela preseliti u veliku kuću u koju sam ja sama, bez ičije pomoći, digla kredit i kupila stan – riskirajući svoju budućnost, jer se zna koliko je posao danas nesiguran. Ona je, uz to, iz malog mjesta i nije odrasla u velegradu.

Najveći problem mi je ipak to što je od mog sina napravila slugu. On kuha, pere, mijenja bebu, radi joj frizure – da ne nabrajam dalje. Moj pokojni suprug nije znao ni što su pelene, a ja sam u kući nosila tri, ne jedan, teret. Teško mi je gledati sina kako se muči – zna se što je muško, a što žensko posao.

Kad sam joj rekla da mi nije normalno da on kuha, odgovorila je da imaju podjelu poslova i da joj ne pada na pamet nakon posla sve raditi sama. Da sam ja tako odgovorila svojoj svekrvi, zabranili bi mi pristup kući. Ne tražim da kod mene nešto radi, nikad nisam ni tražila – samo želim da mog sina oslobodi „ženskih“ poslova, jer je i njemu teško. Ona radi uredski posao, osam sati sjedi, a ne vidi problem u tome da nakon posla još tjera mog sina u parkove, na kuhanje, usisavanje… Bojim se za njega, ali njoj se ništa ne smije reći – odgovor je uvijek isti: „Nosite si ga onda kući, 21. stoljeće je.“ S njom se ne može normalno razgovarati.

Sinovi mojih prijateljica park nisu ni vidjeli – muško je tu da zarađuje, žensko da se brine o kući i djeci, barem do pete godine djeteta. Poslije neka traži posao i radi.

Ne znam kako da spasim sina, a da ne izgubim unuku. Uvijek je, naravno, na strani svoje majke – njena mama je prva i najbolja, šalje joj novac, a kad sam predložila da ga stavlja na štednju, rekla mi je da se ne petljam u njezin novčanik. Za sve ima odgovor, kao da je ona bila u mojim godinama, a ne ja u njezinim.

Prošli mjesec smo se posvađale i zbog toga što, po njoj, trogodišnje dijete ne treba popodnevni san. Kad je saznala da unuku umjesto spavanja vodim na svjež zrak, doslovno je poludjela jer joj „kvarim ritam“.

Kako da spasim sina i unuku?

Nema komentara

Pokreće Blogger.