ODGOVOR PSIHOLOGA: NE MOŽETE VIŠE NOSITI TERET CIJELE PORODICE NA SVOJIM LEĐIMA

Ono što opisujete ne zvuči kao obična bračna neslaganja. Vi već duže vrijeme živite u atmosferi napetosti, kritike, provociranja i iscrpljenosti, a kada takvo stanje traje godinama, sasvim je razumljivo da čovjek počne osjećati da više nema snage.

Prije svega, važno je da shvatite jednu stvar: niste dužni da trpite sve samo zato što brak traje 20 godina. Dužina braka nije razlog da zanemarite svoje zdravlje, mir i dostojanstvo. Posebno je važno što kažete da su i djeca iscrpljena, jer djeca veoma dobro osjećaju napetost u kući, čak i kada im niko ništa direktno ne govori.

Njegovo ponašanje ne možete promijeniti umjesto njega. Ako stalno provocira, viče, traži krivicu u svemu i stvara konflikte, nije vaš zadatak da ga smirujete svaki put kada napravi problem. Pokušajte da ne ulazite u rasprave koje se uvijek završavaju istim krugom optuživanja.

Postavljanje granica nije bezobrazluk. Možete mirno reći da ne želite razgovarati dok viče ili vrijeđa i zatim se udaljiti iz situacije. Nema potrebe da svaku njegovu provokaciju pretvarate u višesatnu svađu.

Posebno bih vam savjetovao da ozbiljno shvatite vlastitu iscrpljenost. Ako imate zdravstvene tegobe i osjećate da ste bez energije, potražite pomoć ljekara i nemojte svoje zdravlje stavljati na posljednje mjesto. Briga o sebi nije sebičnost. Vi ste majka i supruga, ali ste prije svega osoba koja ima pravo da bude zdrava i sigurna.

Takođe, pokušajte napraviti realan plan za budućnost. Ne morate danas donijeti odluku o razvodu niti preko noći promijeniti cijeli život. Razmislite kome možete vjerovati, gdje biste mogli otići ako situacija postane nepodnošljiva i kakve finansijske mogućnosti imate. Plan ne znači da morate otići – znači da ne želite ostati bez izbora.

Ako njegovo ponašanje ikada pređe u prijetnje, fizičko nasilje, uništavanje stvari ili situaciju u kojoj se vi ili djeca osjećate neposredno ugroženo, nemojte pokušavati sami riješiti problem. Tada je najvažnije skloniti se na sigurno i potražiti pomoć nadležnih službi ili osobe od povjerenja.

Najvažnije je da prestanete sebe kriviti za ono što ne možete kontrolisati. Ne možete natjerati odraslu osobu da se promijeni, ali možete odlučiti koje ponašanje više nećete prihvatati. Nakon 20 godina možda je vrijeme da, osim pitanja kako da njega zadovoljite, počnete postavljati i pitanje: šta je potrebno meni i mojoj djeci da bismo ponovo imali miran život?