Odgovor psihologa: Niste ludi što vam nedostaje pomoć porodice

Prije svega, ne – niste ludi i ne tražite nužno previše. Ono što opisujete vrlo je razumljivo, posebno kada imate dvoje male djece, kuću, brak, obaveze i osjećaj da vam je vlastiti život pomalo nestao u svakodnevnoj rutini.

Međutim, postoji jedna važna razlika koju vrijedi napraviti: vaši roditelji nisu obavezni čuvati vaše djecu, ali vi imate potpuno pravo osjećati razočaranje ako biste voljeli da budu prisutniji u životu svojih unuka.

To su dvije različite stvari.

Vaša potreba za odmorom nije sebičnost

Kada žena kaže da želi nekoliko sati bez djece, mnogi je odmah počnu doživljavati kao majku koja se želi „riješiti“ vlastite djece. To je potpuno pogrešno.

Roditeljstvo može biti predivno, ali istovremeno i iscrpljujuće. Posebno kada su djeca mala i kada gotovo svaki dan donosi isti niz obaveza: vrtić, kuhanje, čišćenje, kupovina, pranje veša, uspavljivanje, spremanje za sutra i još deset stvari koje niko ni ne primijeti.

Čovjek može beskrajno voljeti svoju djecu i istovremeno željeti nekoliko sati mira.

To nije kontradikcija.

Naprotiv, vrijeme provedeno bez djece može biti veoma važno za mentalni odmor, ali i za partnerski odnos.

Ono što vam zapravo nedostaje nije samo čuvanje djece

Iz vašeg opisa čini se da vam možda ne nedostaje samo praktična pomoć. Nedostaje vam osjećaj da imate ljude na koje možete računati.

Vi ne govorite samo: „Voljela bih da moji roditelji češće pričuvaju djecu.“

Vi zapravo govorite: „Voljela bih da ne moram sve sama.“

A to je mnogo dublja potreba.

Želite ponovo imati vremena za supruga. Želite vidjeti prijatelje. Želite otići negdje bez djece. Želite se ponekad probuditi i znati da tog dana ne morate sve organizovati oko potreba drugih ljudi.

To ne znači da ste nezahvalni.

Ali postoji jedna zamka

Nemojte očekivati da vaši roditelji sami shvate koliko vam je teško.

Ovo je vrlo česta greška u porodicama. Jedna osoba misli: „Pa zar ne vide koliko mi treba pomoć?“

Druga osoba možda zaista vidi da ste umorni, ali pretpostavlja da ne želite da se miješa ili da imate dovoljno pomoći jer djeca već idu u vrtić.

Vaši roditelji možda čak misle da poštuju vaše granice.

Zato je mnogo bolje razgovarati nego čekati da oni sami pogode šta vam je potrebno.

Umjesto: „Nikada vas nema kada nam trebate“, pokušajte reći nešto poput:

„Znam da nije vaša obaveza da čuvate djecu, ali trenutno nam je jako teško uskladiti sve. Mnogo bi nam značilo kada biste ih mogli uzeti jednom ili dva puta mjesečno na nekoliko sati, kako bismo suprug i ja imali malo vremena za sebe.“

Takav razgovor nije optužba. To je iskreno iznošenje potrebe.

Ne pretvarajte vikend bez djece u još jedan radni dan

Ovdje vidim još jednu važnu stvar.

Kada roditelji uzmu djecu preko vikenda, vi taj period koristite da nadoknadite sve ono što niste stigli tokom sedmice.

Razumljivo je.

Ali ako svaki slobodan trenutak potrošite na čišćenje, veš i kućne obaveze, vaše tijelo nikada zapravo ne dobije priliku da se odmori.

Kuća će uvijek imati nešto što treba uraditi.

Veš će čekati.

Prašina će se ponovo pojaviti.

Ali vaš odnos sa suprugom i vaše vlastito psihičko stanje ne bi trebali uvijek biti posljednji na listi prioriteta.

Pokušajte barem dio vremena kada su djeca kod bake i djeda ostaviti potpuno slobodnim.

Ne morate svaki put biti produktivni da biste zaslužili odmor.

A šta je sa vašim društvenim životom?

Ovdje bih vam savjetovao da ne čekate savršen trenutak.

Mnogi roditelji male djece naprave istu grešku: govore sebi da će ponovo početi izlaziti kada djeca malo porastu.

Problem je što tada prođu godine.

Prijateljstva zahtijevaju određeno održavanje. Ne morate izlaziti svaki vikend, ali povremena kafa, večera ili druženje mogu biti veoma važni.

Možda trenutno nije realno vratiti se starom načinu života. I to je u redu.

Ali možete napraviti novi način druženja koji odgovara vašoj trenutnoj situaciji.

dogovorite jednu večeru mjesečno sa prijateljima,
organizujte kratku kafu dok su djeca u vrtiću,
zamolite nekoga od povjerenja da pričuva djecu nekoliko sati,
povremeno planirajte izlazak samo sa suprugom,
nemojte čekati da se svi uslovi savršeno poklope.

Vaši roditelji imaju pravo na svoj život

Ovo je dio koji možda nije najlakše čuti, ali je važan.

To što su vaši roditelji u ranim pedesetima i žive u istom gradu ne znači automatski da moraju željeti provoditi određeni broj dana sa unucima.

Možda imaju svoje planove, posao, prijatelje, obaveze ili jednostavno drugačiju predstavu o tome koliko žele biti uključeni u svakodnevni život unuka.

To ne mora značiti da vas ne vole.

Isto tako, njihova sloboda ne znači da vi nemate pravo biti povrijeđeni.

Možete poštovati njihovu odluku, a istovremeno osjećati tugu zbog toga što nije onako kako ste zamišljali.

Nemojte svoju vrijednost mjeriti njihovom pomoći

Najvažnije je da ne počnete sebi govoriti da ste loša majka zato što vam treba pomoć.

Roditeljstvo nikada nije zamišljeno kao potpuno izolovan posao.

Ljudi su kroz istoriju odgajali djecu uz pomoć partnera, baka, djedova, rodbine, prijatelja i šire zajednice.

Danas mnoge porodice žive daleko od rodbine ili nemaju mrežu pomoći, pa roditelji pokušavaju sami iznijeti ogroman broj obaveza.

Zato je sasvim normalno da osjećate umor.

Ali umjesto da se stalno pitate „Zašto moji roditelji ne pomažu više?“, pokušajte pitanje preformulisati:

„Kako mogu napraviti mrežu podrške koja neće zavisiti samo od mojih roditelja?“

To može biti suprug, prijateljica, druga porodica iz vrtića, rodbina ili povremeno plaćena pomoć ako je finansijski moguća.

Što više izvora podrške imate, manje ćete osjećati da cijeli vaš život zavisi od jedne odluke vaših roditelja.

I ne zaboravite na supruga

Ovo nije samo vaš problem.

Vi i vaš suprug ste tim.

Razgovarajte otvoreno o tome kako se oboje osjećate. Dogovorite šta možete preuzeti jedno od drugog i pronađite makar male trenutke koji pripadaju samo vama.

Romantična večera ne mora uvijek biti restoran.

Ponekad je dovoljno da djeca zaspu, telefone ostavite sa strane, otvorite bocu soka ili vina i provedete sat vremena razgovarajući kao muž i žena, a ne samo kao mama i tata.

Takvi mali trenuci mogu napraviti veliku razliku.